- Piše: Đole Peruničić

Dakle, tražili ste, gledajte i trpite! Gora Crna je poslije dugog niza godina dobila gospodara s apsolutnom vlašću, kao što je to bio kralj Nikola Petrović. Doduše, kralj je Crnu Goru dobio u nasledstvo od svojih predaka, a ovaj sadašnji gospodarčić je ko zna kako i uz čiju pomoć uzjahao na tron i dobio narod – podanike kojima manipuliše raznim metodama koje mu veoma dobro uspijevaju... Što i nije teško jer ovaj narod nije ni zaslužio boljeg gospodara, pošto je uvijek volio da se pokorava vođi savijene kičme da se ulizuje i poltroniše, nemajući nikakvog ljudskog dostojanstva već totalno moralno posrnuće do prezira.
Već blizu tri decenije od kada je počeo vladati Gorom Crnom, oko sebe je već stvorio nekoliko krugova poslušnika, poltrona i ulizica, koji su mu omogućili i omogućavaju da radi što radi, a oni zdušno aminuju i pomažu. Dovoljno je vidjeti kad ustanu da diskutuju u skupštini o kakvim se „moralnim gromadama“ radi, da im ne spominjem imena, to zna sva crnogorska javnost. Kakvi su oko njega i ministri i potpredsjednici Vlade Gore Crne, i sve crnje.
Drugi krug čine poltroni koji se ulizuju prvom odabranom krugu, da preko njih steknu privilegije i tako dokažu vođi odanost, vjernost i duboku poniznost.
Treći krug čine glasači koje aktivisti DPS-a kupe za izbore jeftinije od šilježeta na stočnoj pijaci.
E takvim podanicima vlada novi gospodarčić Crne Gore. Navikao je i prilagođavao se da ga zovu gospodarem. Jednom prilikom kad je išao u predizbornu kampanju došao je u selo Premćane u opštini Pljevlja. Tu mu je bio spremljen doček, a bila su određena dva starija žitelja Premćana da ga sretnu s flašama rakije. To su bivši bojovnici Draže Mihailovića. Obojica su uzviknuli: „Dobro došao, gospodare!“. Ostali su aplaudirali, a gospodarčić se veselo smješkao.
Dakle, Premćani selo iznad Tare oduvijek je bilo mjesto čiji su se žitelji uvijek dostojanstveno borili protiv svih gospodara i tlačitelja, ali što kaže jedan uvaženi čovjek, rodom iz tog sela:“Dobri ljudi se izrodili, a ostali poslušnici i šićardžije!“.
Poznato je da su kralj Nikola i njegov otac Mirko ubili 20 Crnogoraca, protivnika njegovom dolasku na vlast. Kako se novi gospodarčić obračunava sa protivnicima, procijenite sami, a neće vam biti teško.
Gospodarčiću su svakog dana rasle autokratske sklonosti, jer su mu navodno uspjesi u osamostaljivanju Crne Gore i njenom učlanjenju u NATO podarili realnu osnovu za samoljublje i hvalu, a samim tim i za sujetu.
Sada se mnogo više, nego ikada ranije cijeni poniznost i odanost gospodaru. Takve preporuke su glavni uslov da bi neko dobio državnu službu, ili napredovao u njoj. Dakle, na značajnu državnu funkciju nije mogao biti izabran onaj ko nije spreman da bespogovorno sluša vođu. Po tome se ključu biraju ministri i poslanici DPS-a za skupštinu. Njegova riječ se mora slušati, a ko na to nije spreman, taj nema mjesta u njegovom okruženju.
U svim državnim organima radi se na mahove, ponekad improvizovano, tek da se ugodi nekom političkom trenutku, ili da se napravi predstava koja će koristiti očuvanju idealne slike o Crnoj Gori, i njenom vladaru – gospodaru.
Novca za takve predstave nema dovoljno u budžetu, ali se zato dižu krediti i vrše pozajmice, pa tako spoljni dug Gore Crne raste iz dana u dan. Zadužio je gospodarčić i nerođenu djecu, a svoje potomstvo i potomke svojih kumova i prijatelja namirio pljačkajući resurse Crne Gore.
Kralj Nikola za vrijeme svoje vladavine nije nikome iz bratstva Đukanovića dozvolio da postane bilo kakav glavar u Crnoj Gori, jer je znao da se od njih teško može otarasiti.
Kralj Nikola je sramno pobjegao iz Crne Gore ostavljajući zemlju i narod okupatorima, na milost i nemilost, a kako će se odnositi novi gospodarčić to ćemo da vidimo. Pouzdano se zna, a da se i pretpostaviti da će Goru Crnu ostaviti u velikim dugovima, a to je isto kao pod okupacijom.
Ovakav podanički narod to i zaslužuje. Dokle? Vidjećemo! Svemu dolazi kraj, a proći će i ova mora koja je zadesila Goru Crnu.